23.veljače članovi PD Strahinjčica započeli su svoje planinarske izlete. Cilj je bio Cerinski vir. Izlet nije bio zahtjevan jer je uvertira u ostale zahtjevnije izlete.
Već po običaju na zbornom mjestu ujutro okupio se , možemo slobodno reći, povelik broj planinara. Čak dva autobusa su nas vozila prema Samoboru. Asocijacije na Samobor su u ovo vrijeme krafne, fašnik i naravno kremšnite.
U autobusu smo usta osvježili raznim likerima domaće proizvodnje. Veselo društvo se šalilo i začas eto nas u Samoboru. Uspon do planinarskog doma je ustvari lagana šetnja, ali naš je vodič Emil ipak napravio stanku. Bojao se da prerano ne dođemo ili nas nije htio umoriti.
Planinarski dom je na predivnom mjestu i odaje veliku brigu planinara za okoliš i sam dom. Vlasništvo je HPD Sveti Patrik. Ugodno sam iznenađena dočekom. Prilikom dolaska pozdravio nas je član društva i ispričao nam povijest osnivanja društva i izgradnje doma. Iz njegovih riječi vidljivo je koliko se ponosi radom članova društva.
Nakon kraćeg odmora, i naravno zakuske, krenuli smo do slapa. Slap Cerinski vir je u kanjonu Javoračkog potoka. U ovo doba godine trebao je biti impresivan. Kako nema snijega, vode je malo, ali svi mi možemo zamisliti kako izgleda kad ima puno vode. Vraćamo se opet do doma na ručak. Gulaš je kažu bio izvanredan pa ga je i ponestalo. Ostali smo se zadovoljili mesom restanim krumpirom i salatom. Ni to nije bilo manje dobro. Imali smo mi na stolu i bučnice i štrudlu od jabuka. Za to se pobrinula Vesna koja je sve to pekla ujutro prije izleta. Za svaku pohvalu.
A sada u Samobor na fašnik. Uhvatili smo malo fašničke atmosfere. Popili smo kavu, odustali od čekanja u redu za krafne. Damir je bio zvijezda naše skupine. Postao je atraktivna crvenokosa djevojka s crnim pramenovima. Prilikom šetnje je uvježbavao hod manekenki po pisti.
Za nas planinare rano smo se vratili u Krapinu, no nitko se nije bunio. Bilo je, kako bismo rekli, kratko i slatko.
Marija Bolšec