7. 3. 2021. krenuli smo automobilima prema Zelenjaku. Podosta se planinara skupilo te je sve obećavalo još jedan nezaboravni izlet. Četiri hrabre žene usudile su se ući u Damirov auto. U posljednji trenutak je uletjela k nama Dina kao da je namirisala iznenađenje. Zna Damir da ga mi volimo, ali on kao da želi biti još više ljubljen. Iznenadio nas je fererom. Unaprijed nam je čestitao Dan žena. Mi smo si same čestitale Međunarodni dan planinarki (zašto bi uvijek sve moralo biti u muškom rodu). Zapazile smo, a našem oku ništa ne pobjegne, da uz krunici na ogledalu visi kopča za kosu. Otmjena kopča. Vjerojatno ju je izgubila otmjena dama. Krenulo je nagađanje koja bi to mogla biti. Damir mudro šuti, ipak je on kavalir.
U Zelenjaku počinje uspon. Samo da napomenem da je Hrvatska jedina zemlja koja je podigla spomenik himni. Svi se slažemo da je naša himna najljepša.
Uspon je strm, staza smrznuta i skliska. Slijedi kraći odmor, a ja iz prikrajka slušam umne razgovore. Pitanje je bilo zašto Renata sa sobom nosi vreću za spavanje. Odmah je nekima palo na pamet da je s njom suprug pa je ona uvijek spremna. Renata je konstatirala da nije samo suprug tu, već i kum i to bez kume. Pitam se je li kuma dala blagoslov. Tek se penjemo sat vremena, a već smo gladni. Jedva čekamo dolazak do doma.
Na stol se iznosi špek, luk, kobase, sir, krastavci, pohanci, felge, štrudla, a Ljilja se posebno potrudila te vadi pečeno meso koje je bilo u masti. Gozba.
Nakon okrijepe krećemo razgledati ostatke Cesargrada. Veličinu toga zdanja možemo samo pretpostaviti jer su ostatci impresivni. Kroz otvore struji propuh pa se dugo ne zadržavamo, već nakon uslikavanja krećemo prema vidikovcu. Pogled je fantastičan i nezaboravan jer je pred nama naša Strahinjčica, Brezovica, Ačkova hiža, moje Petrovsko. Hladno je pa čujem pitanje zar nemaš gaće, a odgovor je da ih niti ne nosi, a i jučer se depilirala pa je nema što grijati.
Nas nekoliko na Japicu se nije penjalo. Nama je zamirisala kava, a i glazba je krenula pa smo se okupile oko okruglog stola koji glumi šank. Krenula je pjesma, a da ne bude hladno i ples. U čast Balaševića pjevaju se njegove pjesme. Neću da kažem tko se našao i na stolu. To samo znaju oni koji su bili tu u našem društvu, a ostali neka nagađaju i neka im bude krivo što nisu bili s nama
Nekako je teško poći prema dolini kad je na vrhu tako lijepo i zabavno. U Zelenjaku još posljednji gemišti i ljuljanje na ljuljačkama. Oni koji se nisu ljuljali milo gledaju jer nisu mogli doći na red. Lijepo je kad se odrasli pretvaraju u djecu. Konstatirano je da i mi kraj našega doma moramo napraviti ljuljačku. Pitam se za koga, odrasle ili djecu.
Rastanak je u Krapini. Neću spomenuti terasu na kojoj se pije posljednje piće. Zaogrnuti dekicama prkosimo hladnoći.
Marija Bolšec