Na pitanje zašto uopće odlazimo u planine nemoguće je dati jednostavan i jedinstven odgovor, ponajprije zato što svaki planinar ima svoje motive, ciljeve i svoj način shvaćanja planinarstva. Svatko planinarske izlete proživljava na svoj način i veseli se nečemu što drugima možda ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo. Ipak svim je planinarima zajedničko da u planine idu jer to vole.
Planine pružaju nebrojne užitke svakome tko ima sposobnost da ih uoči, doživi i ponese u sebi. U njima će naći zadovoljstvo običan izletnik, penjač, istraživač, čovjek željan odmora, rekreacije, prirodnih ljepota, širokih vidika, mirisa cvijeća i šume i novih doživljaja. Planinarenjem se bave ljudi svih životnih dobi i najrazličitijih struka, a svatko izabere ciljeve koji mu odgovaraju po sklonostima, psiho-fizičkim sposobnostima i drugim mogućnostima.
Može se reći da planinarske pobude uvelike proizlaze iz nagonskih čovjekovih potreba koje su suvremenim načinom života znatno potisnute. U prvom redu, to su potreba za upoznavanjem ljudi, te konačno najbitnija – potreba za srećom i zadovoljstvom.