Subota je ujutro. Vrijeme je za sada dobro. Svi priželjkujemo dan bez kiše jer je naš cilj Slunj, Rastoke i naravno pješačenje uz rijeku Slunjčicu. Dakle, cilj nam je izvor rijeke Slunjčice. Prošle godine smo bili na izvoru Kupe. Bio je to isto jedan od ne zahtjevnih i lijepih izleta. Uostalom, svi su naši izleti takvi. Put do Slunja brzo prolazi. Gužve nema na odmaralištima jer je Corona uzela svoj danak. Usput smo saznali kako smršaviti. To muči naročito žensku populaciju. Odgovor je dala Gordana. Izvadite zube i naravno da ćete smršaviti. Svaki zub nekoliko kila. „Tko voli , neka izvoli,“ rekao bi naš narod.
U Slunju su nas dočekale dvije šarmantne gospođe. Predsjednica Planinarskog društva Melnica iz Slunja dočekala nas je domaćom pogačom i rakijom. Druga gospođa nas je upoznala s poviješću grada Slunja. Tako smo se s njima družili oko sat i po.
Kod kupališta počinje naše praćenje rijeke Slunjčice prema izvoru. Rijeka je predivna, čista, a okoliš divlji i gotovo netaknut nekim radovima koji bi narušili tu divljinu. Staza striktno prati tok rijeke toliko blizu vode da moramo paziti kako stanemo. Naša Smilja je smatrala da trula grana može izdržati njenu težinu pa je pukla, mislim grana, a Smiljina tenisica završila u vodi. Ne buni se Smilja, već hrabro otresa nogu i kreće dalje. Striček Željko se pretvara u ribiča i s malim kikićem pokušava loviti ribu koje u rijeci ima pa im se divimo. Na prvom odmorištu ne mogu neki planinari odoljeti vodi. Začas su zaplivali, ali još brže su završili izvan vode. Kršnim momcima nije bilo do kupanja. Zaključili su da je voda prehladna.
Nakon šest kilometara pješačenja eto nas na izvoru. Na livadi smo odložili ruksake te otišli do izvora. Izvor je u obliku malog jezera. Jezero je predivne smaragdne boje. Rijeka Slunjčica nekada se zvala Slušnica prema istoimenom naselju u kojem izvire. Već dugo nema toga naselja jer su stanovnici iselili pa rijeka mijenja ime u Slunjčica. Ona je tipična krška rijeka sa sedrenim barijerama i ujezerenim dijelovima.
Vrijeme nas je poslužilo i nije padala kiša. Na kupalištu smo točale noge. Dina i Lara su se ipak okupale i rekle da voda nije hladna. Mi im sigurno vjerujemo.
Karlovac je grad na četiri rijeke. Sjećam se da smo bili na izvoru Dobre pa nam još ostaje Mrežnica (darem meni). Prijedlog za neki drugi izlet.
Marija Bolšec